DSP u high-end audio sistemima / 1

Posted on May 27, 2015


Ovim člankom započinje mala serija članaka kojom zahtjevnim audiofilima želim približiti razloge zbog kojih bi trebali razmotriti mogućnost uključenja nekog vida DSP-a u svoje audio sisteme.

 

DSP (digital sound processing), tj. preinaka zvučnog signala u digitalnoj domeni je koncepcija kojom se želi dobiti bolji, točnije reproduciran zvuk, a u kojoj se “čisti”, izvorni audio signal namjerno ali vrlo promišljeno iskrivljuje pomoću digitalnih uređaja kako bi se time poništilo djelovanje kojim taj isti čisti signal neminovno iskrivljuje sobna akustika i sami audio uređaji. Ideja je signal izmjeniti tako da se u njega doda zrcalna slika svih nepravilnosti kojima zvučni signal degradira amplifikacija, zvučnici i sobna akustika i tako zbrojem svih tih “pozitivnih i negativnih” nepravilnosti dobiti “nulu”, tj. slušati zvuk doista onako kako je snimljen, lišen prejakog ili mutnog basa, preječnih srednjih tonova ili mutnog odnosno vrištećeg visokog spektra.

 

DDRC22wpMiniDSP DDRC-22

U osnovi se radi o ekvalizaciji, koja je u analognoj domeni prisutna od vremena u kojem su audio uređaji postali elektroničke naprave. Mnogi audiofili misle da na svojim nosačima zvuka imaju zapisan signal koji nije izmjenjen nakon što su ga stvorili mikrofoni. No to je prilično daleko od stvarnosti. Magnetofoni su koristili ekvalizaciju signala s mikrofona kako bi ga zapisali na magnetsku traku, rezači LP ploča je također koriste pri rezanju matrice, a time nužno i zvučnice na gramofonima ne bi mogle zvučati onako kako zvuče da između njih i pojačala ne koristimo Phono EQ. A to su tek nužni tehnički zahtjevi – snimatelji, mastering inženjeri, producenti, svi oni dodaju još malo vlastitog EQ-a kako bi dobili zapis kakav žele, jer na kraju krajeva i svaki vrhunski mikrofon ne predstavlja neki idealni etalon poželjnih zvučnih karakteristika već ima svoj prepoznatljiv zvučni pečat koji jednostavno priziva kojekakve intervencije.

Ekvalizeri su kao grupa audio uređaja kod nekih audiofila prezreni prvenstveno iz dva razloga. Prvi je navodni unos svakovrsnih neželjenih izobličenja u put signala. Drugi je namjerno odstupanje od koncepcije čistunstva, što se vrlo pogrešno shvaća i kao odstupanje od “zvuka kakav su zamislili umjetnik i producent”. Kao digitalne biljčice DSP uređaji također nemaju prolaz niti u jedan sistem čiji vlasnik vjeruje ili osjeća kako je digitalna tehnologija inferiorna reprodukciji s vinilnih ploča.

Korištenje najpoznatijih uređaja ovog roda, analognih grafičkih ekvalizera, često je doista u najmanju ruku problematično. Moderni DSP uređaji su temeljno drugačijeg ustroja pa se pri korištenju na optimalan način, tj. potpuno u digitalnoj domeni, npr. između već postojećeg digitalnog izvora zvuka (CD transport, network player, računalo itd.) i DAC-a, ne može govoriti o bilo kakvom praktičnom unosu izobličenja u signal.

Teoretski, svaka ekvalizacija unosi fazna izobličenja, no u praksi čak i kod maksimalnih iznosa korekcija od npr. 15 dB fazno izobličenje iznosi oko 5 stupnjeva što je manje nego što ima većina dobrih pojačala, a o zvučnicima da i ne govorimo. Pri uporabi u digitalnoj domeni jedina izobličenja signala od praktičnog značenja su ona željena, tj. korekcije amplitudnog odziva koje vode k većoj neutralnosti zvuka cijelog sistema. To znači da će sistem i dalje imati karakter zvuka koji mu određuju izvor, amplifikacija i zvučnici, no bez nekih većih ili manjih grešaka koje uzrokuju sami ti uređaji, njihova kombinacija i njihov smještaj u prostoru.

 

measured and optimizedMjerenja i korekcije pomoću automatskog sustava za ekvalizaciju Dirac Live. Plava krivulja je prvobitno mjerenje odziva na 9 točaka u blizini mjesta za slušanje, narančasto je ciljana krivulja, zeleno je rezultat.

Drugi protuargument ekvalizerima, odstupanje od “zvuka kakvog je zamislio producent”, je u bilo kakvoj praktičnoj kućnoj situaciji besmislen. Ako nemate nikakve mogućnosti korekcije i ugađanja na audio uređajima (pojačalima, pretpojačalima, zvučnicima), to vam čvrsto garantira samo jedno – u kućnim uvjetima u 100% slučajeva nećete čuti ono što je čuo producent jer niti imate iste akustičke uvjete, niti koristite istu opremu. Hi-fi slušatelj najčešće ni tehniku ni akustiku nema ni na približnoj kvalitativnoj razini producentskih uvjeta. Istina je da će se vlasnik nekog doista made in Heaven sistema idealnoj reprodukciji lijepo približiti i bez ekvalizera, no teško je reći je li takav sistem uopće realno ostvariv čak i ako zanemarimo znanje i novac potreban za takav rezultat. Mnogi ekstremno velebni i ekstravagantni audio sistemi uključuju i neku vrstu ekvalizacije.

Želim reći kako je EQ u srži svakog audio zapisa te da njegovo korištenje ne znači da ste odustali od purizma koji obilježava svaki vrhunski audio sistem. Ekvalizacija u kući zapravo samo logički zatvara krug započet obradom mikrofonskog signala u studiju.

Kućna hi-fi amplifikacija je od svojih početaka ranih pedesetih godina XX stoljeća imala “tonske kontrole”. Tek kasnije su one demonizirane kao izvori svakovrsnih izobličenja i time nepoželjne kod svakog pravog audiofila. Prvo pretpojačalo bez tonskih kontrola ’74. godine ponudio je Mark Levinson, to je bio John Curlov JC2. Bilo je “otpora” toj koncepciji jer je izostanak bass & treble bio premoderan, ako već ne i očito pogrešan. Samo desetak godina kasnije, opet Levinson, možda učeći na vlastitim greškama, u svojoj je slijedećoj firmi Cello u sklopu apsolutno vrhunskog i tada nezamislivo skupog audio sistema ponudio legendarni Audio Palette, ultimativno analogno pretpojačalo s 5-pojasnim EQ-om (po konstrukcijskim idejama audio legende Dicka Burwena). Tada su već minimalistički preodgojeni autoriteti rekli da je to prevladano, jer čemu sad opet tonske kontrole ili još gore EQ? Ipak taj preamp i njegovu ekvalizaciju u svom masteringu je koristio Pope Music, mala tvrtka kratkog života koja je u devedesetima puno dala svijetu audiofilskih snimki. No i bez Popea, Cello je sam sebi dovoljna referenca za vrhunsku referentnost.

Među audiofilima koji ne zaziru od ekvalizera, mnogi zamjeraju određenu nepraktičnost u kućnim uvjetima zbog znanja i iskustva koje takav uređaj zahtjeva. Korištenje većine DSP uređaja je dovoljno jednostavno da ga svi korisnici mogu savladati u kratko vrijeme, ili se mogu osloniti na pomoć koju mogu naći u Sonus Elite.

Prema tome, “ekvalizacija ili ne” u vrhunskom audiju uopće nije neko stvarno pitanje. Pravo pitanje je kako je ispravno izvesti i čime.